Dogodio se… rock’n’roll!

Prijateljstvo stvoreno u školi

Naša priča počela je davne 2010. godine, kada je učitelj Jura iz informatičke učionice prešao u produženi boravak. Zbunjen i uplašen, učeći slova i brojeve sa svojim tadašnjim učenicima 1.c, koji su brzo rješavali svoje zadatke i stvarali puno praznog hoda, sjetio se da zna svirati gitaru, i iako nije baš bio siguran kako će to izgledati s krezubim prvašićima, kao najboljem poligonu za vježbu, ali i najgorim kritičarima na svijetu, skupio je hrabrosti i počeo svakodnevno tamburati u učionici.
Negdje je čuo za natječaj DM-a i Supertalenta, pa je smislio pjesmicu pretencioznog naziva „1.c je najbolji“, snimili smo video i – osvojili vlastitu akustičnu gitaru!

Krenulo nam je, pa smo iste zime uvježbali „Sretan Božid svakome“ za roditelje. To nam je bio prvi zajednički nastup.

U sljedećem polugodištu smo svi bili malo hrabriji, nova gitara se pokazala kao odlično nastavno sredstvo, a zajednička pjesma kao odlična motivacija. Uz pjesme koje smo naučili na satu glazbenog, na produženom boravku smo pjevali i razne popularne dječje i rock pjesme. Jednu subotu smo se našli u pravom profesionalnom tonskom studiju i snimili vlastitu obradu pjesama Psihomodo popa „Volim crtane filmove“ i „Molim vas striček“. Poslije toga smo snimili i spotove za obje pjesme. Svi smo propjevali, a strah od nastupa je nestao… Bilo je zabavno, ljeto smo dočekali složni i nasmijani. Neuništivi.

Drugi razred je došao brzo, a sve se zauvijek promijenilo te jeseni 2011., kada smo se prijavili na natječaj Antene Zagreb pod imenom „Glazbom reci stop maltretiranju“… i osvojili najljepšu i najglasniju igračku za sve generacije – kompletnu opremu za rock bend! I to nije sve! Tog jesenjeg četvrtka je kroz našu dvoranu, našu pozornicu, prodefilirala cijela sportsko glazbena estrada! Sa svojih 8 godina nismo imali neke šanse za sviranje, ali zato je tu bio Svenov tata i učiteljevi frendovi, koji su na brzinu oformili bend i u 3 noći izvježbali pjesme koje smo već znali, na koncertu su s nama pjevali Jacques Houdek i Davor Gobac, a koncert je odjeknuo u svim medijima!

Na krilima uspjeha smo u pratnji učitelja na akustičnoj gitari u idudih par mjeseci nastupali u gostima u školi Franje Serta u Bednji, u Vukovaru u školi Blage Zadre, na adventskoj priredbi u Centru Kaptol… Instrumente nismo zaboravili, u proljede smo, opet uz pomod naših odraslih prijatelja, nakon 2
mjeseca rada i vježbanja izveli naš vlastiti rock mjuzikl Čudesna šuma, napravljen u razredu, prema legendarnom animiranom filmu, sa 7 rock songova i dvije plesne točke.

U trećem razredu učitelj je i dalje tamburao po gitari, instrumenti su nas čekali u podrumu… Pozvani smo na obilježavanje još jednog Dana protiv maltretiranja kao prošlogodišnji pobjednici. Ovaj put smo nastupali u Vip Klubu, a Iva i Gobac su ostvarili vokalnu suradnju na pjesmi Psihomodo popa Grički izotop. S našim odraslim bendom smo u dvorani organizirali Božidni rock koncert u trajanju sat vremena, za koji smo prodali oko 500 ulaznica na Božićnom sajmu!

Što ćemo raditi idućih 10 godina?

Nakon zimskih praznika za zadaću smo dobili napraviti plakat-vremensku crtu „Moje prvo desetljeće“. Učitelj Jura na boravku zadaje dodatni projekt – „Moje drugo desetljeće“. Sven, Hrvoje i Toma u viziji svog sljedećeg desetljeća zapisuju da će imati zajednički bend. Učitelj zaključuje da je došlo vrijeme da uzmemo instrumente u svoje ruke. Probavamo s instrumentima. Igramo se. Trudimo se. Učitelj preko Youtubea uči osnove sviranja bubnjeva da može pokazati učenicima. Za bubnjeve je bilo najviše zainteresiranih. Toma je bio najnespretniji, ali najuporniji. Upornost je pobijedila. Vježbao je osnovni ritam sat vremena, promukao od brojanja naglas i ostao na tom mjestu. Sven je svirao gitaru, jer je već doma prve korake prolazio s tatom. Hrvoje je bio najuporniji za bas. Nije bilo dovoljno kratkog remena za gitare, pa smo na najkraćoj poziciji remena radili čvorove da bismo ga još skratili.

Bend se skupio brzo i nekako logično. Muškoj ekipi se pridružila Ana na klavijaturi, jer svira klavir u muzičkoj školi. Iva je uvijek bila glavna u razredu za solo pjevanje. Pjevati je naučila na folkloru i nikad se nije sramila pustiti glas, niti otpjevala pogrešan ton. Na mikrofonima su nam se kao back vokali pridružile još i Lara, Tena i Ana Š. Bend su zamislili dečki, ali uskoro je postao ženski.
Danima smo smišljali ime benda, a uzor su nam bili „Loaded diapers“ iz popularnog Gregovog dnevnika. Vrtili smo se u krug sve dok jedan dan nije stigla vijest da je naš prijatelj Karlo dobio Vodene kozice. Tako smo dobili ime. Rock ‘n roll i dječja bolest. Idealna kombinacija.
Polako smo vježbali i upoznavali se svatko sa svojim instrumentom, a onda je došla tema za priredbu povodom Dana škole – Prijateljstvo. Učitelj je odlučio da će to biti prvi nastup benda i napisao pjesmu Prijateljstvo stvoreno u školi. Vježbali smo svaki dan i uspjeli smo! Naš prvi nastup bio je 20. ožujka 2013., pred svim učenicima naše škole. Za tu prigodu smo napravili i majice. Postali smo bend!

Nakon prvog nastupa smo nastavili vježbati tu jednu pjesmu, u svibnju smo otišli u studio i snimili ju.

U lipnju smo se oprostili od učitelja. On je u rujnu dobio novi prvi razred, a mi smo krenuli u četvrti, ali Vodene kozice su ostale zajednički projekt.

Idemo dalje!

To ljeto su Sven i Toma krenuli na Rock akademiju i napredovali na svojim instrumentima. Prvu pjesmu smo zaboravili preko ljeta i morali smo cijelu pjesmu slagati i vježbati ponovo. Ekipa iz benda se nalazi i na filmskim radionicama koje vodi učitelj Jura, pa i tu ostvaruju zajedničke uspjehe i prekrasne priče. Uz novi raspored u turnusima, učiteljeve prvašiće, filmsku skupinu prvo polugodište prolazi munjevito i bend se sastaje, ali bez nekog napretka. Bliži se novi Dan škole. Učitelj piše novu pjesmu – „Informacije“. Tiskaju se i bedževi s logom Vodenih kozica. Lara odlazi živjeti u Švicarsku, a back vokalima se pridružuje Ema. Nastup na Danu škole 2014. je bio sa dvije pjesme, bio je puno sigurniji nego godinu poslije, a poseban je bio po tome što su članovi benda u 5 minuta pred punom dvoranom morali složiti cijelu pozornicu – i pojačala i instrumente. Oba puta. I sve je radilo! Poseban je i po tome što ove godine nisu više bili iznenađenje, nego ih se dočekalo dugim skandiranjem prvašića!

Mjesec dana nakon nastupa smo snimili singl Informacije, napravljen je i odličan scenarij za spot, ali opet nam je ljeto došlo nevjerojatno brzo i nismo ga nikad snimili.
U svibnju smo bili u Novom Vinodolskom u Školi u prirodi, baš u vrijeme kad je dio Hrvatske bio ugrožen velikim poplavama. Kako smo vrijeme provodili u Domu Crvenog križa, u par dana smo napravili humanitarni video spot s obradom pjesme „Kad bi svi“, koji smo mi nazvali zbunjujudim imenom „2+2=6“

Opraštamo se od četvrtog razreda i učiteljice koncertom u školskoj dvorani. Prateći vokal Ana Š. je odlučila otići iz benda.

Vodene kozice uživo

U jesen dolazi drama zvana Peti razred. Sve je drugačije, sve je teže, užasno, uči se tehnički i tjelesni, o drugim predmetima da ne govorimo…
Tena i Ema sele se na prednji dio pozornice, pa sada nastupamo s 3 pjevačice.
Priča o Vodenim kozicama i filmskoj školi se širi – izlazi u 24 sata, dolazi na Dnevnik Nove TV kao Bolja Hrvatska. Dolazi studeni i Dan bez maltretiranja! Ekipa sa Antene Zagreb se sjetila svojih prvih i najmanjih pobjednika. Oduševljeni pričom po medijima i redovitom upotrebom instrumenata objavljuju priču o nama, uzimaju telefonski intrevju sa Svenom, Ivom i učiteljem, i pozivaju nas da s jednom pjesmom otvorimo ovogodišnje finale na pozornici Vintage Industrial Bara!
Tamo smo odsvirali Informacije pred punom dvoranom finalista i opet pred pola estrade. Nevjerojatno, ali i nakon 3 godine smo bili najmlađi tamo!

Kokomanija je uzela maha, a u tredem Koku nas se najviše dojmio bend i izvrsna naslovna pjesma Zagonetni dečko. Ta treća pjesma koju smo vježbali je bila i najteža do sada, i jedina do sada koju nije pisao učitelj po glazbi Ramonesa. S bubnjevima nam je počeo pomagati učiteljev prijatelj Božo.
Vedina benda su članovi Škole igranog filma, pa kroz jesen 2014. putujemo po filmskim festivalima – Varaždin, Čakovec, Dubrovnik, Istanbul… Tu i tamo zasviramo i zapjevamo…
Polugodište se bližilo kraju, ali učitelj je imao ideju od koje nije htio odustati – napraviti „Božićnu“ pjesmu. Pjesma na kraju baš i nije Božićna, ali je zimska. U par dana je nastala pjesma Evo zime. Opet učitelj potpisuje tekst, a Ramonesi glazbu. Zadnju subotu u polugodištu smo proveli 4 sata u školi vježbajući pjesmu, a zadnji dan polugodišta smo bili u studiju i snimili ju! U isto vrijeme su Emil i Ana snimili spot! Iste večeri je bila premijera. Najbolje odsvirana pjesma do sad. Dočekali smo zimske praznike ponosni i sretni. Zasluženo.

U proljeće je počela suradnja s OŠ dr. Ivana Merza, koji su pokrenuli rock bendove u svojoj školi i pozvali nas na gostovanje. Tako smo svirali na Večeri glazbe i poezije u njihovoj školi, a poslije toga i u Paviljonu a Zrinjevcu, kao gosti na njihovom Danu škole.
Naši prijatelji Jadran, Božo i Hrvoje, koji su nam svirali instrumente na koncertu Glazbom reci stop maltretiranju, na rock mjuziklu Čudesna šuma i na Božidnom koncertu pozvali su nas da sviramo kao
predgrupa njihovom bendu VIS Breskvice u Sax-u. Bio je to prvi večernji koncert Vodenih kozica! Odsvirali smo 5 pjesama bez pauze, na bisu je Iva uz pratnju gitare otpjevala pjesmu Dio tebe koju je naučila na Rock akademiji, a nakon toga smo ostali slušati Breskvice do dugo u nod!

Vrhunac sezone 2014./15. bio je predzadnji dan škole, gdje su Vodene kozice pomogle učiteljevom novom razredu i gostovale u novom rock mjuziklu Dječak koji nikada nije htio odrasti, gdje su kao 3 godine stariji i veći glumili opake gusare i na oduševljenje publike svirale bis!

Ovo nije san

Od sezone 2015./16. ne sviramo više u školi. Imamo svoju udrugu Kaooosss i cijelu školsku godinu sviramo u iznajmljenoj prostoriji u Raketama. Radimo na kvaliteti, na koreografiji, mijenjamo dio repertoara, dodajemo nove pjesme… Prve majice smo ved prerasli, Bad Habit nam dizajnira nove.
Na Valentinovo 2016. objavljujemo singl i spot Pobijedit će ljubav. 31 godina stara pjesma Trešnjevačkih mališana u našem aranžmanu…

Puna 2 mjeseca smo se trudili, vježbali, napravili koreografiju i kostime uz pomoć profesionalaca, uvježbavali nastup do detalja… Jer smo pozvani na Supertalent… Pred punim gledalištem i uz 10-ak kamera oko nas zvučali smo i izgledali kao nikad prije. Profesionalno, energično i neodoljivo. Publika je bila glasna i jasna, žiri je bio oduševljen i jednoglasan, i počeli su nas pripremati za polufinale… Nažalost, ipak su nas odlučili su neprikazati, pa ni mi nikada nismo vidjeli snimku, a uzbudljivi san je završio jednom velikom lekcijom o životu i nepravdi.
U proljeće 2016. sviramo na Danu naše škole, na otvorenju Kino Kino festivala u kinu Europa i na Festivalu umjetnosti škola u OŠ dr. Ivan Merz.
Legendarni fotograf Andrija Zelmanović nam je poklonio profesionalni photo shooting u svom studiju.

Sedmi razred je najteži

U novoj sezoni imamo novu prostoriju. Vratili smo se u centar grada, trudimo se i želimo svirati bolje i više. Radimo nove pjesme, planiramo nova snimanja i nove koncerte. Probe su redovite i česte, unatoč sve više obaveza u školi i izvan nje.
Nastupali smo na Imagine festivalu mladih bendova u Sax-u. Tamo smo bili uvjerljivo najmlađi i s puno manje iskustva od vedine bendova, što je bila velika promjena u odnosu na dosadašnje svirke.
Imamo prvi autorski singl, peti koji smo snimili u studiju – Kemija. Tekst je napisala Tenina mama, a glazbu učitelj Jura. Pjesma je polako rasla i mijenjala se na probama kroz cijelu jesen i zimu. U proljede smo ju snimili, a onda smo napravili i spot u kojem smo plesali, radili kemijske pokuse, svirali u Ksetu, pokušali prikazati priču o prvim ljubavima i strahu od istih na naš način. Zadovoljni smo.

Uživamo u tome što radimo, znamo da smo zajedno najbolji, a svaka proba nam je nova avantura.

Vidimo se na sljedećem koncertu!